Pre 7 godina kada sam, pun optimizma uronio u internet svet, sumnje da novo digitalno okruženje koje gradimo može imati i negativne posledice absolutno nisam imao. Danas, u toku sa svim što se dešava, danas se osećam nešto drugačije.
Rekao bih da plivam između euforičnog optimizma o mogućnostima koje su nam na raspolaganju, danas u ovoj online mreži od oko milijardu ljudi i gorkog razočarenja kako sve to zaista utiče na naš lični kao i na globalni razvoj čoveka 21 veka.
Zabrinut za sopstvenu egzistenciju, prebukiran informacijama, gluplji nego što sam bio kada sam čitao samo knjige, umoran od multitaskinga i stalne trke za najnovijim informacijama i novim skillovima. Sve što naučim zastari mnogo brže nego što to uspem da amortizujem. Trkam se sa tehnologijom, umrežen kao mašina u džinovski network. Mašine su kratkotrajne i lako se menjaju. Stalno izlaze nove brže, bolje i jeftinije naprave koje na smetlište guraju stare dotrajale kompjutere. Nešto slično se dešava i sa nama. Umesto blagostanja tehnologijom postajemo njeni delovi, kratkotrajni i pomalo izgubljeni.
Ok možda sam požurio, polako, novootkriveni optimisti će stići tamo gde sam ja, malo strpljenja samo.
Bio kompjuteri sa svojim kreditnim karticama iz kojih curi novac koji se stalno mora praviti iznova. Tagretirani od svih mogućih brendova koji o namam sakupljaju sve dostupne i privatne informacije vezane za naše navike, ukus proizvode i usluge koje koristimo i one koji bi nam bili interesantni.
Potrošački hiper konzumerizam obezvređuje nas kao ličnosti i pretvara nas u kupce i potrošače. Džinovske korporacije i one male i srendnje, svi nas imaju na svojim listama i u svojim istraživanjima. Proučavaju nas i posmatraju, kao pacove, kako i koliko trošimo i kako da nam još više proizvoda ponude i prodaju. Nemamo ništa od toga kao što nikad nećemio imati dovoljno para da sve te nove tehnologije priuštimo, kupimo i probamo. Uvek samo neutoljiva želja koja se non stop podgreva novim marketinškim kanalima.
A gde smo mi, gde su naša untrašnja bića? Neuspeli pokušaj da prevaziđemo gubitak inicijative koja je prepuštena brendovima i tržištu koje nas sve vodi i koje gradi našu online pa i offline budućnost, tražimo spas u drugim ljudima i društvu. Društvene mreže nam pružaju konačno nešto novo, povezujemo se, sve nas je više. Zajedno činimo i gradimo taj novi superorganizam, masovne inteligencije segmentisane u klastere. Od velikih socijalnih mreža do malih online zajednica. Svako prema svome interesu nalazi srodnu dušu i konačno tehnologija radi za nas. Osećamo se bolje, imamo nikad više prijatelja, više ne moramo da idemo sa njima na piće, dovoljno je da se ulogujemo i u isto vreme na različitim krajevima sveta i da budemo zajedno u novim virtuelim okruženjima.
Problem nastaje kada i ovo naizgled idilično okruženje dobija svoje jasnije oblike. Poludeli u svojim samodopadljivim svetovima, sami postajemo brendovi. Stvaramo svoje nove identitete.
No comments:
Post a Comment